Return to site

To bicikl or not to bicikl

Iva Kvakić, kandidatkinja stranke ZA GRAD u I. izbornoj jedinici

Bok, ovo je Bubi. Bubi je moj 6. ili 7. bicikl, ne sjećam se brojati one koje sam imala kao klinka, i ne brojim javne bicikle koje sam vozila dok sam živjela u Barceloni i Dublinu. Na predstavljanje Bubija potaknulo me nekoliko optužbi da je priča o dolasku biciklom u Sabor jeftini populizam. Osim što te optuživače ovaj blog neće zanimati jer su upute za trolanje vjerojatno dobili iz stranačke središnjice, mislila sam da bi bilo dobro znati koliko je Bubi zakon i zašto će uskoro u blizini Markovog trga morati postaviti parking za bicikle.
Bicikliram otkad znam za sebe, a prvi put sam bicikl za gradski prijevoz počela koristiti u srednjoj školi, dakle prije cca 15 godina. I tada je bicikl za put od Vrbika do MIOCa bio puno brži od beskrajnog čekanja petice, ili trinaestice pa prebacivanja u ekstremno nagužvanu sedmicu. Biciklirala sam Bicingom u Barceloni, Dublinbikesom u Dublinu (da, i po kiši, nema izbora jer uvijek pada kiša). Kad sam se vratila u Zagreb opet sam svugdje išla biciklom. Toliko mi je stalo do bicikla da sam se aktivno uključila u rad Sindikata biciklista i čak zbog bicikla vodila prosvjede.
Danas bicikliram s Bubijem, kojeg sam dobila u podjeli imovine nakon završetka jedne ljubavne priče. Toliko volim svoj bajk da sam mu dala ime. I sama napravila hipsterski držač (jer što je hipsterska specka bez hipsterskog držača). S Bubijem sam se prvi put popela na Sljeme biciklom. S Bubijem sam pobijedila na svom prvom triatlonu. S Bubijem ću ići u Sabor. Jer ako to mogu Danski saborski zastupnici, zašto ne bih mogla i ja?
All Posts
×

Almost done…

We just sent you an email. Please click the link in the email to confirm your subscription!

OKSubscriptions powered by Strikingly